imam i ja pa se ne falim...

Wednesday, June 15, 2011

Šime Cipol u potrazi za Nemom, dio I: Sibuan i Mabul

Šime Cipol je gledao crtani 'U potrazi za Nemom' i suznih očiju odlučio da se i sam uputi u potragu za imenovanim, da mu čestita na iskazivanju emocija od kojih se toliko isplakao da se razina pacifika podigla za nekoliko metara i prekrila većinu okolnog kopna... na slici gore: ovo malo kopna što je preostalo...


Šalu na stranu, vrijeme je za zajebanciju.... daklem, nije kopno poplavilo zbog Šimetovih krokodilskih suza, nego zato što je ujutro zaboravio piškiti gdje treba, pa je to morao obaviti sa čamca kojim je krenuo na zaron u potrazi za Nemom... al' dobro, to sam već rek'o... mislim, to da je snijeg na Borneu okopnio i da se momentalno itekako osjećaju posljedice globalnog zagrijavanja i sunčanice...

Precizna lokacija početka potrage za Nemom je Semporna, malezijska savezna država Sabah, otok Borneo... Sabah se inače tako naziva... ček, i to sam već jednom rek'o.... uh jesam smor...
 
Vala baš si smor, navukli mi se crni oblaci nad glavom koliko moriš!
Uglavnom: u Semporni nema ništa pa je zato Šime nije ni slikao, pa samim tim ni ovdje nema njenih slika. Semporna je bitna samo iz dva razloga: prvi, zato što se iz njen kreće na ronilačke ture po okolnim otocima, gdje žive Nemo i kompletna glumačka postava iz istoimenog filma, a drugi razlog je što se u baru 'Scuba Junkies' pravi najbolja pizza odavdje do općine Gornji Napulj. 
 
Dobro, evo jedna slika Semporne...
Kada se Šime napokon ukrcao u čamac i krenuo u potragu za Nemom, nije ni slutio da će ga ljepota nadvodnih spomenika prirode na neko vrijeme premuntati da zaboravi na podvodne ljepote... 
Obala im je inače, kao i jadranska, poprilično kamenita i bez vegetacije...
A nad vodom: otok Sibuan, zrnce pijeska usred okeana, nema mu ravnog do Filipina (koji su tu negdje iza ćoška svakako, nema ni 3cm na karti svijeta):
 
 
Pogled uz plažu...
Pogled niz plažu...
Na otoku se još uvijek živi kao prije 438 godina (šta TI znaš kako se tamo živjelo prije 438 godina?!). Žive ljudi od ribe koju ulove i kokosa koji im padnu na glavu. I ne izgledaju loše, btw, onako, baš su šlang i zdravog tena (samo su im glave malo otečene)... eto ideje za novu dijetu! Djeca su uglavnom gologuza, muški haman gologuzi, jedino je ženama civilizacija dohakala i umotala ih u saronge... 'bem ti napredak!

 
Ovo je već malo poznatiji prizor :)
Jedan kvalitetniji val i mogao bi se spasiti samo penjanjem na kokosov orah (što urođenici navodno i čine kad baš zagusti)... usput možda vrijedi spomenuti da na otoku inače niko ne zna plivati. Valjda im to nije bitno u životu :)))))
Naša je kuća na štiklama pa nas briga za valove...

... dobro, sve su kuće na štiklama...
Ja čuvam svoju kuću!
Čamci su uglavnom dugout kanui (izdeljani od jednog komada debla), bez motora i stravično nestabilni... kao što rekoh ne treba im da znaju plivati :)
 
Drugi lijepi otok što ga je Šime obišao, prije početka potrage za, hm... koga je ono Šime išao tražiti?!? .. dobro, sjetiće se već... daklem, drugi otok je Mabul. Mabul je već metropola... dva zrna pijeska u okeanu... 
 
Ima na Mabulu svega - uglavnom za ronioce, što će reć da nema ništa za ostatak normalnog svijeta koji bi ovdje umro od dosade poslije pola dana...
Moje mulo je najduže!
 
Samo ronioc može otići u trope i onda provesti odmor spavajući u plehanoj kutiji natakarenoj na nekadašnjoj naftnoj platformi... ako ništa, kažu da je akustika dobra, što pravo dobro dođe po noći :)
I mi na Mabulu sojenice za trku, pardon, turiste, imamo...
Imamo i plažu za turiste... samo što ovi turisti svi zarone i više ne izlaze...
Imamo i selo za urođenike... koji isto ne znaju plivati, da ne bude zabune!
Imamo i djecu urođenika koja skupljaju školjkice po plićaku
Možda ne znam plivati, ali sam sjadak ko med!
Ama šta da vam kažem - nama roniocima je najteže!!!

Kraj I dijela potrage...