Stvarno je postignuće napraviti grad u kojem živi 13 miliona ljudi, a u kojem većina posjetioca završi sjedeći i zijevajući u lobijima svojih hotela. Ali eto, indonežani su dobro zapeli i uspjeli. Treba otići i vidjeti da bi čovjek povjerovao. I ni zbog čega drugog...
U ovo sam bio konačno uvjeren kad sam po povratku skidao slike sa kamere i skontao da sam za heftu dana landaranja uzduž i poprijeko Jakartom napravio slika koliko u nekim drugim mjestima okinem za sat vremena... na kraju sam spao na slikanje po shopping mallovima :)
 |
| Bratstvo i jedinstvo saudijaca i izraelaca u shopping mall-u Jakarti :) |
Jakarta je inače veoma tipičan trećesvjetski megalopolis koji je rastao prilivom miliona koji su se bježeći od apsolutnog siromaštva u provinciji nadali da u glavnom gradu mogu pronaći način da prežive... od načina preživljavanja, kako to obično biva, bili su im dostupni gore spomenuta prostitucija, rintanje kao fizički radnik najgore vrste, odnosno emigracija... prostitucija i emigracija kao kućna pomoćnica u Maleziji ili negdje na bliskom istoku dostupni su (uglavnom) ženama, tako da je muškarcima ostala opcija životarenja na ulicama, drogiranje i nada u bolju budućnost...
BTW: budući da se meni (ko i svakom) smrklo pred očima od tolike bijede i grada koji zapravo predstavlja jedan ogromni slum, na blog svečano stavljam samo slike iz koliko-toliko pristojne stare džakartske čaršije... koja je usput budi rečeno veličine nekih 200 sa 150 metara, tako da ne mislite da je neko ludilo od turističke destinacije :)
 |
| Stari dio Jakarte je ponekad baš ostario... |
Nazad na zapostavljeni muški dio populacije Jakarte... daklem, milioni ih (muškaraca) tako čuče po ćoškovima i nadaju se kakvoj crkavici kroz dnevnu nadnicu za neki teški fizički posao... ako su oženjeni, šanse su da im žena radi kao kućna pomoćnica ili čistaćica negdje vani i da se viđaju jednom godišnje... ako imaju djece, ona rastu sa nekim od deda i nana u provinciji jer ih roditelji nemaju ni kada ni čime izdržavati... ako nane i dede nisu opcija onda je opcija sirotište, kojih ima na desetine hiljada i sva su prepuna. Većina ove djece ima oba roditelja, međutim prihvataju da ih oni ne mogu izdržavati i to se na neki način već smatra normalnom opcijom odrastanja.
 |
| Jedina našminkana zgrada u staroj čaršiji... koju slikaju iz svih mogućih uglova na turističkim prospektima, ko da ih ima stotinu |
Sirotišta su inače sva privatna (kao da se država ima vremena baviti nečim takvim) i apsolutno neregulirana... horor storije su svakodnevnica, od sirotišta koje vode radikali kojekakvih provinijencija i djecu tretiraju kao regrute za svoje svete ciljeve, do sirotišta koja služe kao pedofiličarski rajevi i rasadnici talenata za 'barove', o kojima nešto više u nastavku...
 |
| Ih, mi smo znači super prošle! |
Mimo odlaska da se uvjeriš u činjenicu da nemaš zašto ići – nemaš zašto ići u Jakartu. Izuzev u koke to jest. Jakarta slovi za grad sa najboljim noćnim životom u Aziji. Ne znam ko je sastavljao ovu rang listu, ali mora biti da je dotični dobrano zagorio. Noćni život kao takav uopće ne postoji, izuzev sveopćeg kurvaluka koji se odvija u za to specijaliziranim ustanovama eufemistički nazvanim 'noćnim barovima'.
 |
| Cafe 'Batavia' u starom dijelu Jakarte... jedina normalna kafana u cijelom gradu... |
 |
| Unutrašnjost 'Batavie', kao da si zalutao u doba holandske kolonijalne vlasti... naravno, nije da sam u prilog kolonijalizma c c c |
Gore spomenuti 'barovi', u kojima se odvija apsolutno sav noćni život indonežanske prijestonice, su inače zgradurine impozantnih proporcija iz kojih na kraju smjene pokulja kolona 'radnica' koja bi postidila i kakvu poveću fabriku trikotaže. Svi do jednog su vlasništvo generala indonežanske vojske i policije, što će reći da u njima vladaju rad i red :) ... uzgred budi rečeno, Indonezija je najveća muslimanska zemlja na svijetu u kojoj se radi 'senzitivnosti' njenih stanovnika u časopisima smiju objavljivati isključivo fotografije čedno odjevenih žena i u kojoj je jedan od najpoznatijih glumaca prošle godine osuđen na, ni manje ni više, nego 5 godina zatvora jer je u javnost procurila snimka njegovog 'zločina' – sexa s nekom trebom kod njega kući... Hipokrizija?! O čemu vi to?!?
 |
| Umjesto slike bara, evo vam slika nekakvog muzeja, opet u staroj čaršiji... |
'Barove', odnosno njihovu unutrašnjost, bi bilo veoma interesantno slikati, međutim, pretpostavljate, takvo nešto nije moguće jer vas na ulazu pretresaju mnogo kvalitetnije nego na aerodromu i oduzimaju sve vrste audio-vizualnih pomagala koje pokušate prokrijumčariti... čak i oko barova je raspoređeno mnoštvo mrgodno izgledajućih tipova u civilu, koji su svi u stvari vojnici i policajci... valjda van dužnosti, ali ništa nije isključeno...
 |
| Umjesto barova, evo vam slika stare luke Sunda Kelapa, i ona je lijepa i turistička atrakcija... navodno :)))) |
Uzgred budi rečeno, glede sigurnosti, na aerodromu vas prije ukrcaja u avion pregledaju tako ofrlje, da je malo falilo da se vratim i kažem 'halo ba, moja sigurnost je u pitanju, de pretresi me!'... valjda su im ovi trenirani policajci svi prezauzeti čuvanjem kurava od radoznalih očiju pa ih na aerodromima zamjenjuju čistači preobučeni u policajce... uglavnom ja sam u avion (u koji je zabranjeno unositi tekućinu i aerosole) unio bocu vode od pola litra, dva dezodoransa, parfem i – čakiju! Ovo posljednje nisam ni znao da imam dok mi nije ispala poslije raspakiravanja kod kuće, pa se sjetih da sam je u ruksak stavio vikend prije kad se išlo na planinu... ali zato probaj unijeti mobitel sa kamerom u 'bar' pa ćeš vidjeti efikasnost čuvara reda i zakona na djelu :)
 |
| A umjesto kurava, evo vam slika plesačica pred nacionalnim muzejom... lijepe su i one, šta se bunite :) |
 |
| Ja sam brod a ne kurava! |
Ostavimo noćni život po strani... a i nije čemu, vjerujte Che-u na riječ... atmosfera u barovima je erotična koliko i posjeta nekoj dobro snabdjevenoj mesari... uđeš, pogledas u halu dimenzija jedno 100x50 metara, a tamo na sredini podijum sa otprilike 50-70 golih indonežanki (ovisi od veličine bara) koje ko fol tancaju uz nekakvu dum-dum muziku i kibe potencijalne mušterije... a njih okolo par stotina, pijani kinezi, arapi kojima bale na usta izbijaju od pogleda na golo žensko tijelo, kao i lokalni europski i američki expats, koji su tu redovni svakog vikenda i znaju sve trikove zanata...
Inače u prvoj hali su najbolje trebe da privlače mušterije, ali njih se inače ne može j...t, što navedeni obalavljeni turisti otkriju tek kada ih rebnu da plate 5-6 preskupih 'pića' (ofarbana vodica) koje je navedena popila dok su trajali pregovori... tek onda im saopće da ako hoće j...t, moraju se popeti na neki od gornjih spratova :) Nije čudo da svako malo neki tako oderani lakovjerni turist pobjesni i poželi se raspraviti sa gazdom, kada na scenu stupaju spomenuti mrgudni čuvari zakona i dotičnom 'objasne' njegova prava... koja, usput budi rečeno, ne postoje :)
 |
| Al' pusti kurave, vidi što sam dobar desert pojeo u Bataviji :) |
Ok, sad fakat dosta više sa noćnim životom...
 |
| Nj.V. Shopping Mall, centar života u Jakarti |
Jedna od stvari koje fasciniraju svakog posjetioca Jakarte jeste da je to grad u kojem još uvijek nisu izmislili koncept trotoara... jednostavno rečeno, postoji samo ulica i sa nje se drito ulazi u kuće, restorane, zgrade, itd... u cijelom gradu ne postoji niti jedan metar trotoara, kao što ne postoji ni koncept hodanja, a kamoli šetanja... jedina varijanta jeste motor na unutarnje sagorijevanje, bez obzira koliko kratka je destinacija... ja sam od svog hotela do shopping malla koji je bio udaljen nekih 200 metara išao taksijem u oba pravca, svaka druga opcija riskirala bi život jedinog pješaka u historiji Jakarte :)
Pardon, jedna ispravka, POSTOJI par metara trotoara u već spomenutoj staroj čaršiji... koju su, spomenuh li već, napravili holanđani... a čemu danas služi tih par metara trotoara, pogledaj dole... spomenuh li već da sam - naravno - protiv kolonijalizma?
 |
| Puno je korisnije upotrijebiti tih par metara trotoara kao motorističku stazu.... |
No, nazad na vedrije teme... dakle u državi u kojoj vlada nikad nema vremena ni novca nizašta (ponekad se čovjek fakat zapita čime birokrate ubijaju dane u svojim uredima?!) glavni grad se gradio i rastao potpuno stihijski, sa svim već poznatim rezultatima: infrastruktura bilo koje vrste je apsolutno nepostojeća, urbano planiranje – HA-HA, zagađenje – zar može zrak biti čist?? Na terasi hotela gost iznervirano pita konobara zašto ne čiste stolove – prst prašine na svakom. Jadni konobar objašnjava kako dva puta dnevno brišu sve površine, ali da je zagađenje takvo da se prst prašine nataloži za par sati... wow! Moja pluća!!!
 |
| E jes' mi vedra tema :P |
I... samo još da spomenem javni prijevoz, koji inače postoji samo u formi nekih polupanih i jadno izgledajućih buseva koji se grandiozno nazivaju 'Metro' :)
 |
| Da se razumijemo, ja sam napucani turistički bus, a ne 'jadni i olupani' gradski :) |
 |
| A mi smo javni prijevoz za hadže... |
|
|
|
 |
| ... a ja za velike familije hadža... :) |
Eto, neću više o Jakarti, dosta sam je falio... koliko se može shvatiti iz izloženog, ko nije bio, nije ništa fulio... ko je bio neće više ako baš ne mora... u noćni život ili da traži inspiraciju za crtanje post-apokaliptičnih stripova ili snimanje filmova na tematiku 'Dan poslije' :)
Gdje sam ono stao? Ah da, Jakarta, DIVNO JEDNO MJESTO!
