Che u borbi protiv sex turizma i raznih drugih moralnih zala: Phuket

Kako odavno nije učinio ništa za dobrobit čovječanstva, Che se odlučio uputiti u daleki Thailand, i to ne bilo gdje nego baš u ozloglašeni Phuket...

Nije da Thailand ne obiluje ozloglašenim destinacijama, nije i da nema i ozloglašenijih (Pattaya rulz!)... no Phuket, za razliku od ovih drugih koje ne nude ama baš ništa izuzev jeb... ima štošta za ponuditi umornim borcima protiv nepravde u svijetu...

Nudimo recimo...

A ako je pratnja umorna od vas, mogu vas odložiti na za to predviđeno mjesto...

I tako umorni borac protiv nepravde u svijetu odluči da je najbolje kombinirati ugodno sa jeboz..., pardon, korisnim, i zaputi se na zloglasni otok, čvrsto odlučivši da od ovog momenta prestane koristiti idiotski pridjev 'zloglasni'...

Na slici desno: dokaz sa uličnog štanda da nas ima dosta koji kombiniramo ugodno s korisnim ;-)

Još jedan u nizu dokaza da nas ima dovoljno da se za nas rade suveniri ;-)

Jedini problem u Phuketu za one koji ovdje odluče ostati ograničeno vrijeme (a sve je više onih drugih koji ovdje dođu, frljaknu pasoš u kantu i posvete se istraživanju hedonizma kao životnog opredjeljenja) jeste spavanje. Šta sa spavanjem? Pa problem je što insan mora ponekad i oči zaklopiti, a to na Phuketu predstavlja čisti gubitak vremena koje bi se inače moglo iskoristiti na puno bolji način...

I ja sam bacio pasoš... makar na 10 dana

Šta sve navedeni insan može raditi na Phuketu? Ukratko – sve što mu padne na pamet! Dobro, navodno nije poželjno plivati u susret cunamiju, mada nije ni to zabranjeno, samo je glupo... ali uvijek se nađe fenomena koji kada se more počne povlačiti od obale krenu za njim da vide gdje je pošlo... pa kad se more vrati onda znatiželjnike skidaju iz krošnji drveća po cijelom otoku...

Hoćel' se povuć više to more da krenem za njim?

Dobro, nismo baš sve mogli sredit planski...

Kad smo već kod cunamija, onog zadnjeg iz 2004, potrebno je naglasiti da je isti bio jako strašan i sve tako ti ružni epiteti, ali je isto tako natjerao phukećane da ponovo izgrade mjesta uz obalu, što je ovaj put učinjeno poprilično planski. Nestala je većina mračnih i smrdljivih sokaka iz prošlosti, čovjek se sada može i orijentirati, ulice imaju i nazive (opa!), mada su isti uglavnom napisani na tajlandskom, tako da možda i nisu nazivi ulica već reklame za lokalne kurave, ko će ga znat... 

Ovo definitivno nije reklama za lokalne kurave...

Popularno se kaže da dan na Phuketu počinje kad padne noć, ali je to zapravo samo floskula nekog poetski nastrojenog preseravatora u ministarstvu turizma jer ovdje dan nikad ne prestaje, samo se lokacija zabave seli po otoku, u zavisnosti šta je u koje doba najbolje raditi i gdje.

Pričaj ti šta hoš', nama radni dan upravo počinje!

Mi japanski turisti ludujemo po danu!

Prije nego se pozabavio svojom plemenitom misijom, Che je sebi dopustio da se malkice zabavi ronjenjem. Nažalost, Posejdon ovaj put nije imao sluha za dangubljenje mimo svetih revolucionarnih aktivnosti, pa je roniocima na njihovom majušnom brodiću priredio nezaboravan doček... oni koji nisu izbačeni iz stroja morskom bolešću su se na kraju hrabro uputili u morske dubine, gdje su ih dočekale jake struje i mutna voda, pa su se jedva uspjeli okupiti na površini i dokopati broda... natrag u luku nakon samo jednog zarona, potražiti zabavu negdje drugdje...

Povratak u luku: morska bolest kao tužna posljedica Posejdonove zajebancije :)

Morske dubine zamijenjene su stoga bezopasnijim morskim obalama, uključujući i one na susjednom otočiću Phi Phi, koji je malo manje lud ko struja, a malo više zaokupljen uživanjem u svemu što se tiče vode...

Lučica na Koh Phi-Phi: dobro je kao što i izgleda :)

Uvalica na Koh Phi-Phi

Još uvijek ista uvalica... ma nema nigdje ko na Jadranu...

Ribarska nastamba

Ovdje žive mali majmuni pa je red navratiti i podijeliti koju bananu

Ovo je jedan maji otočić na putu za Koh Phi-Phi. Od ljepote zaboravih kako se zove :)

Maji otočić od malo bliže...

... Maji otočić skroz malo bliže :)

OK, dosta više majog otočića, nazad na more inače ćemo ostat' zauvijek!

Uživanje na stranu, naposljetku je revolucionarni žar natjerao Chea da se pozabavi daljim raspirivanjem istoga (revolucionarnog žara) i misijom zbog koje se i zaputio na Phuket: borbom protiv sex turizma. Ovo naravno nije bilo nimalo lako, jer kad oduzmete sex turizam na otoku od života ostaje paaaa .... ništa... Ali revolucionarni žar je plamtio u Cheovim grudima do kasno u noć, tačnije do zore rane... sve u cilju zaštite žrtava industrije zabave zasnovane na sexu... ah jesam plemenit!

Desno: primjer Cheovog plemenitog i nadasve nesebičnog žrtvovanja za hater revolucije!

Najgori problem je bio, kao što je Che svojedobno otkrio i u Boliviji, to što se lokalna radnička klasa pokazala totalno nezainteresiranom za revolucionarne ideje. Kapitalizam je pomutio pamet proletera i proleterki, kojima je ispade najbitnije zaraditi prljavi dolar nego dizati bunu protiv ugnjetavanja svojih poslodavaca!

Pokušaj dizanja svijesti pripadnice radničke klase, koja, što je najgore, ispade da nije ni pripadnica, nego pripadnik c c c!

Che je bio šokiran, ma šta šokiran, užasnut, ma šta užasnut, hm, ima li neka teža kvalifikacija da mu je pripišemo?!, ovaj da, bio je sve to i još mnogo više kada je otkrio razmjere do koje je od njegova zadnje posjete poprimila moralna izopačenost proletera i proleterki na Phuketu... naime, umorni kapitalisti su se očito umorili od odmaranja sa proleterkama, pa u sve većoj mjeri insistiraju na druženju sa proleterima koji izgledaju kao proleterke ali to zapravo nisu... zapravo neki već i jesu... drugi su na putu da postanu druge... treći se ne mogu odlučiti pa su i jedno i drugo... 

Za sve je naravno kriv podli kapitalizam, jer potražnja uvjetuje ponudu, kao što je to svojedobno lijepo rekao direktor kapitalizma... na Phuketu se to vidi bolje ne igdje, valjda što je sve na otvorenom i ponuđeno na uživanje umornim kapitalistima... al' sad se već ponavljam...

Kao što rekoh ima i onih proleterki, koje čak ni ćune nisu otfikarile, a već su postale drugarice c c c! Na sve njih uticao je revolucionarni zanos sa kojim se Che uputio u borbu protiv sex turizma i raznih drugih moralnih zala koja uništavaju tajlandsku mladež i omekšavaju njihove ć... revolucionarne instrumente!

Nazad na patnje fakat proletera... naravno, da bi svekoliki vašar ljudi svih (ne)poznatih spolova i vokacija mogao da derneči 24/7, neko mora i da ih hrani. Srećom, more oko Phuketa prebogato je ribetinama svih vrsta i dezena, uključujući i one koje radije jedu ljude nego da oni jedu njih. Kad se uzmu u obzir i raznorazni tajfuni i cunamiji koji ovuda haraju, to će reć' da su ribari prilično hrabra stvorenja. Što se mene tiče, atrakcija ribarskog zanata završila je pogledom na stanje ovdašnje ribarske flote. Ona naša ronilačka šklopocija sa početka priče je nosač aviona za ove ploveće grobnice.

Plovimo pod motom ''Ako nas ne pojede morski pas, već ćemo sami potonuti''

Al zato ima onih drugih koji ne znaju s čim bi još zakitili svoje glisere...

Od onih zapadnjaka što preferiraju sunčani Tajland hladnoj Europi i Americi, poderu pasoš i tomu slično, veliki broj poslije nakog nekog vremena otkrije da ovaj raj na zemlji ima i - surprise! - svoju tamnu stranu. Knjižare po Tajlandu pune su bestsellera u kojima otkrivači tamnih strana Tajlanda jadikuju svoje tužne životne priče. Naslova je desetine, ali im se priča svima svodi na isto: došao on/ona u Tajland na odmor, zaljubio/la se u zemlju/klimu/kuhinju/kuravu, odlučio/la da ostane, nakon nekog vremena im - začudo - nestalo para, u to se ukaže lik koji mu/joj obeća vreću para ako odnese jedan manji paketić u ili iz Tajlanda. 

Autor/ica priče se na početku nećka - ipak je riječ o visoko moralnoj osobi - da bi tek nakon dugog agoniziranja (tj. nakon 7 sekundi) pristao/la na ponudu, obećavajući sam/a sebi da će to uraditi SAMO JEDNOM i nikad više! Naravno, knjige ne bi bilo da spomenutog morona policijsko pašće nije ćapilo ha je zakoračio/la na aerodrom. Tri četvrtine stranica što slijede su opis naprosto neljudskih patnji i barbarskih uvjeta života u nekom od ovdašnjih zatvora, najčešće po zlu poznatom 'Bangkok Hiltonu'. 

Zapadnjačka je tuga pregolema...

Da skratim, sve njih nakon nekog vremena izbavi njihova vlada, a oni onda napišu knjigu u kojoj objašnjavaju da su za njihovu golgotu krivi ama baš svi - azijski barbari, ona kurava u koju se zaljubio, neprospavana noć i šarmantni stranac što ju je 'prevario', itd. itd. - samo naravno ne sam autor/ica, čija fotografija u zagrljaju dragih roditelja resi zadnju stranu knjige.

Ama lijep sam i iz aviona, a vi pišite šta hoćete!