Blagoslovljen kartom za Open Bus, stajem na svim stanicama turističkog itinerera po Vijetnamu, pa tako i u ova tri gradića. Ovaj prvi (Hoi An) je šarmantan, sav je šminka i po danu, a pogotovu po noći, kada se pretvara u pravi grad-licitarsko srce... diskretno osvijetljene ulice (ovo morate primijetiti, jer je ulična rasvjeta poprilična rijetkost u Vijetnamu, Tikka vlada!), male radnjice, restoranćići i kafanice na obali rijeke... a sve skupa nema baš previše stranaca, uglavnom je ova šminka za lokalce koji tu dolaze da odmore dušu i tijelo...
Dalje slijedi foto album ih Hoi An... apsolutni rekorder po broju slika u Vijetnamu... ama ne možeš prestat slikat...
 |
| Ta neka velika rijeka se ovdje u Hoi An ulijeva u more, ama ne možeš prestat slikat... a da, to sam već rek'o... |
 |
| Imamo i slatku tetu koja prodaje voće na ulici... sva sam tradicionalna |
 |
| Imamo i potopljeni čamac, valjda je tu jer lijepo izgleda :) |
 |
| Na sve strane imamo i lijepe kolibice-sojenice, samo što ne trehnu, al' su lijepe, što jes' jes' |
 |
| Imamo i lijepe maserke koje vas fino izmasiraju a poslije dobijete čaj i brdo osmijeha za doviđenja |
 |
| Imamo i slatki mali budistički hram da ga turisti slikaju po noći kad je najljepši |
 |
| Imamo i ove stoličice pored rijeke, i lampione na vodi, da se turisti osjećaju apsolutno romantično... |
 |
| Imamo i ove slatke ulice... uh više, imal' još kolko ovog Hoi An-a??? |
 |
| Pijaca sa 700 vrsta zeleniša |
 |
| Valja nama preko rijeke... skupa sa motorom naravno :) |
 |
| Ova mi je hala na krmi najbolja :) |
 |
| Imamo još slatkih hramova... ko bi ih više pofato... |
 |
| A imamo i plažu... ona jedino nije nešto turbo šminka... ali je popusta i samim tim čista... |
 |
| Imamo i kokosove palme na plaži... da... rekoh li već da je sladak ovaj Hoi An? |
Dvije stanice dalje busom (tj. oko 700 km), Nha Trang. Gomila betona nabacanog uz dugačku plažu predstavlja vijetnamsku aspiraciju za imanjem nećega što bi bilo pandan tajlandskoj Pattayi.... što se mene tiche, trebaće im još jedno 1000 godina da stignu Patayyu, kako su krenuli nabacivati gigantske Sheratone i slične hotelčine uz plažu... a iza toga ništa... očajan, bacam se u more... doduše, nisam bio toliko očajan da zaboravim staviti boce, masku i respirator, tako da sam srećom preživio... a u moru je ludilo, totalni kontrast sivilu betona nad vodom!!! Naravno, škrtica se prije polaska na put nije mogla natjerati da potroši 200 EUR za podvodni oklop za fotoaparat, tako da sad pati bez potencijalno fantastičnih snimaka ribe škorpiona, sabljarki, barakuda, najveće hobotnice IKAD, murina, i još milion nekih šarenih stvorenja koja se ne bi mogla utrpati u tri crtana filma Nemo... :( nek crknu škrtice! :(
 |
| Hrabri Šime Cipol pred zaron |
 |
| Na kraju grada je malo ribarsko seoce od kojeg je sve krenulo... ono još nije zabetonirano pa je samim tim i majkice šarmantno.... kao i ovi smotani ribari koji su se uspjeli nasukati na 2 kvadrata pijeska na ušću rijeke u more... |
 |
| To je to seoce... i neki kamen... i iza njega neki hram, štatijaznam... |
 |
| Ovo je jedno drugo ribarsko seoce ispred Nha Tranga i ribar koji nas je ustopao da ga povućemo do drugog otoka... što su im čamci ko kade ne pitajte... ovo je ipak Vijetnam i logika ovdje nekad radi obrnuto od naše |
Mui Ne je jedna pristojna plaža i mali bungalovčići... ubilo se za spavanja i jedenja friške ribe uz more... ribetine i slični morski proizvodi su fakat skupi – cijene se kreću od 1 – 2,5 dolara za glavno jelo, pa eto, ko ima nek izvoli :)
 |
| Kite surfing je ove godine ''IN'' |
 |
| Slatki mali konvoj malih kadica, vraćaju se ljudi sa napornog ribarenja... ne pitaj ništa što 'vako! |
