Angkor Wat je totalno ludilo! A Kampućija generalno kao zemlja ne da gledat u sebe... da nije onako finih ljudi i pokoje atrakcije (vidi: Genocid, Sihanoukville), čovjek ne zna u šta bi gledao. Razvaljeni gradovi, sirotinja koja se valja ulicama, prašina ili blato (zavisno od sezone), slumovi, fabrike koje eksploatiraju bagatelno jeftinu radnu snagu i nepostojanje zakona pa izbacuju svoj otrovni otpad izravno u rižina polja ili ljudima pred kuće, prazna polja na kojima ništa ne raste jer su prepuna mina, bogalji koji su pronašli neke od tih mina, šikare na mjestima gdje su nekad rasle bujne džungle, koje su posjekli do zadnjeg (skupog tropskog) drveta. Uglavnom DNO dna!
 |
| Kad je lijepo vrijeme u ovom jezercetu se ogleda Angkor Wat u svoj svojoj veličanstvenosti. Nije bilo lijepo vrijeme... |
Tako deprimirani sveopćim prizorom destrukcije i siromaštva putujete Kampućijom (razvaljenim) autobusom po (razvaljenim) krivudavima i uskim cestama kad na kraju nabasate na Angkor Wat, koji će vam zauvijek promijeniti sliku koju imate o Kampućiji.*
* Ovo naravno pod uvjetom da niste Kampućiju krenuli obilaziti od Angkor Wat-a, u kojem slučaju bi ovaj paragraf trebalo napisati naopako.
 |
| Al' sam brate velik! |
 |
| Nekad smo gradili veeelike hramove, a danas...: ružnija strana Seam Reapa |
Tehnički govoreći, vi zapravo ne nabasate na Angkor Wat, jerbo znate da je on tu, nego idete mahsuz da ga vidite. Također tehnički govoreći, ne nabasate baš na Angkor Wat kao takav, nego na grad koji se zove Seam Reap pored kojeg se nalazi kompleks hramova poznat kao Angkor Wat. I dalje tehnički govoreći, ne možete baš nabasati na Angkor Wat, jer do njega vode brojni putokazi, široka cesta (valjda jedina u Kampućiji), kao i kapija na kojoj morate platiti skupu propusnicu za ulazak. Obećavam da više neću koristiti hiperbolu 'tehnički govoreći' (mada mi se jako sviđa!)
Daklem: Angkor Wat. Šta reći, kad ga jednom vidite? WOOOOW! Eto šta. Dobro, pošto je ovo nekakav ko fol informativni blog, morao bih još ponešto reći, ali ne previše, da ne dosadim ljudima koji su tu došli uglavnom da vide slike (Pozdrav Mine! ;).
 |
| Ovo je ugledao Indijana Jones kad je izbio na proplanak usred džungle... |
Šta je dakle svrha hiperbole sa Pišonjom i Žugom? Univerzalno, svaki posjetioc Kampućije kad dođe do Seam Reapa i vidi ovo ludilo od hramova i glavnih gradova davnih imperija, naprosto MORA pomisliti: kako su ljudi, koji su u 11. stoljeću mogli napraviti grad od milion stanovnika (najveći u historiji, sve do modernog doba), sve sa dvorcima, hramovima i bazenom od kvadratni kilometar (ne serem!), u novije doba uspjeli napraviti samo jedan spektakularni pokolj samih sebe (doduše opet među najvećim u historiji)...
 |
| A ovo je jedno veliko drvo |
Da ostavimo dumanje o relativnim veličinama historičarima i dizajnerima kondoma, činjenica je da se ovdje ima jako puno toga za vidjeti. Sve skupa ove gomile razvalina u različitom stadiju raspadanja nazivaju Angkor Wat, ali ako baš hoćete da budete cjepidlake, onda je samo onaj na prve tri slike zapravo Angkor - nekadašnji glavni grad tamo neke davno zaboravljene imperije. Ostale razvaline predstavljaju glavne gradove/hramove (jer su se te stvari tada gradile zajedno) različitih sukcesivnih imperija... da ih ne nabrajam, imate sve ovo i na Wikipediji pa pogledajte kako se koji zove... (ja im nisam uspio zapamtiti ni izgovoriti imena, džaba svi vodiči ovog svijeta kolko je taj kmerski kompliciran jezik!)
 |
| A ovo je drugo veliko drvo! |
 |
| A ovo veliki hram... u suštini je građen ko piramida, sve ovo je samo gomila naslaganog kamenja, a jedine prostorije su ove male kućare na vrhu.... Semir Osmanagić bi bio oduševljen... |
 |
| ... ja nisam oduševljen kol'ko se ima penjat.... |
Neka od ovih zdanja su ono u baš super sačuvanom stanju, neka su opet totalno rasturena... što je interesantno jeste da su oni najstariji i najsačuvaniji, oni koje su pravili pešes' stoljeća kasnije su najrastureniji... valjda kako je vremenom napredovala imperija, napredovala je i korupcija, pa se ugovarači birali preko štele.... uglavnom, ono što je bitno je da su kod ovih rasturenih sve građevine koje su popadale ostale ležat na tlu... sav materijal je tu, samo ga treba ponovo poslagati (ovo zato što u Kampućiji niko ne koristi kamen za gradnju ičega... samo drvo, pa im ove kamenice ne trebaju). Tim se slagačkim poslom u novije vrijeme bavi kompanija Lego... šalim se, bave se kojekakve donatorske organizacije i vlade... ovaj gore i ovo dole ponovo slaže i preslaguje vlada Japana...
 |
| a od ovih kockica ćemo napraviti... |
 |
| Ovo drvo nema nikakve veze sa pričom ali super izgleda... a i nalazi se odmah pored Angkor Wata pa eto... |
 |
| Ovo je najmanji ali i najslađi u tom kompleksu hramova, treba vam po' dana jahanja do njega, ali definitivno vrijedi! |
 |
| Na kraju obilaska se bavite rehidracijom... pošto u ovaj dio Kampućije još nije došla struja(!) nema ni ventilatora, zato ima mala curica da vam maše lepezom iza glave... |
 |
| Nekad smo gradili ooooooogromne bazene (ovo mu je kraća strana!)... |
 |
| ... a danas nam se djeca kupaju u blatnjavom potoku. |
