Kao što sam već rekao, ili ću reći negdje drugdje na ovom blogu (ovisno kojim redom čitate teme...), u Kampućiji sa izuzetkom nekoliko sjajnih* turističkih bisera nema baš previše toga za vidjeti. S druge strane, jedna od stvari po kojoj baš svi znaju Kampućiju jeste kombinacija par riječi od kojih i onima koji su vazdan vukli keca iz Historije pođe nekakva jeza uz kičmu: Pol Pot, Crveni Kmeri, Killing Fields.
* Al' ono fakat!
Al dobro, hajmo prvo malo o veselijim temama :)
Evo recimo dokaza da su kampućijci jedan veseo narod... da ne kažem šašav... 'vako oni svako veče skakuću po rivi u Phnom Penhu (kaže li se riva za riječnu obalu?!) :)
Imaju i pravo šašave brkate bogove... tehnički govoreći nisu to baš bogovi nego nekakvi duhovi, tj. spiriti, ali eto, imaš im se pravo pomoliti pa oni nekako rješavaju probleme, što je inače prerogativ bogova, kol'ko se ja razumijem u fiziku i hemiju, pardon, metafiziku i hemiju... imaju i pravo šašave brčiće ti... likovi... :)
Naveče se tako skupe na trgu u centru Phnom Penha i svi zajedno jedu, tj. piknikuju...
Pa kad se najedu onda se prihvate mikrofona i bace u neku verziju 'Kampućija traži talente' sevdaha - uživo...
... a kad se najedu i napjevaju, onda svak svog slona za surlu i polako kući...
Ujutro skontaš da imaju i ove neke pravo cool pagode po Phnom Penhu...
Ovaj brod je iz jedne skroz druge pagode u Phnom Penhu, ali mi se bojom uklapao u ovu priču, pa eto ga...
A imaju kampućijci i pravo cool kraljevsku palaču... momentalni kralj im je inače po zanimanju baletan (znam, i meni je šega) i inače uopće ne živi u Kampućiji jer mu je to valjda fuj zemlja, nego u Kini... tako da je Che imao odriješene ruke da snimi situaciju u truhlom sjedištu truhle monarhije!
 |
| Ma mislim, kad malo bolje razmislim, klinac je truhla ova palača... |
 |
| Tronska dvorana u kojoj je inače zabraneno slikati... ali Che je to! |
 |
| Neka zgrada sa puno stubova i nista više, ali cool izgleda... u lijevom ćošku palače... |
 |
| Slična zgrada, ali sa manje stubova... u desnom ćošku palače... |
 |
| Kralj (baletan) je veliki ljubitelj lončanica i biljaka u saksijama općenito... |
 |
| Kralju palača... mi kampućijci nekako više volimo jednostavniji život.... |
 |
| ... mislim, čemu palača... evo mi smo ovdje dobili i struju neki dan... |
 |
| Mi nismo u Phnom Penhu i nemamo struje, ali nam nastamba isto ima puno stubova ko ona kraljeva palača.... |
 |
| Pravimo šećer od palminog soka... Che se inače pravo navukao na ovaj šećer, isto karamela :) |
 |
| Mravi ponekad imaju veće kuće od nas... al ne bihuzurimo se mi kampućijci, dobro je, samo nek ne puca! |
 |
| Za ove naše gipsane monstruoznosti oni vaši bosanski baštenski labudovi su mila majka! |
 |
| Na kmerskom piše: ja glasam za naše uvrštavanje u enciklopediju gipsanog baštenskog kiča!!! |
|
 |
| Kas smo već kod bašći - ove njihove kad poplave moreš u njima i ribu lovit :) Na slici: ribar Šime u polju riže |
A sad ćemo na ove ozbiljne teme...
Bijući iz Bosne, nekako mi je poznata atmosfera u kojoj vas svi na spomen zemlje asociraju – mentalno, ako se već suzdržavaju verbalno – sa ratom, krvlju i leševima. Međutim, u slučaju Kampućije je takva asocijacija postala sistematska i dignuta na nivo biznisa...
Turističke agencije nude ture na Polja smrti. Jedini muzej za kojeg čujete u Phnom Penhu je čuveni zatvor koji je služio kao mučilište i tranzitni centar za žrtve koje su poslije likvidirane na Poljima smrti.
 |
| Slika jedne od posljednjih žrtava u zatvoru koje su pronađene kada su Crveni Kmeri protjerani iz Phnom Penha... |
Crveni Kmeri su inače bili veoma birokratski efikasna mašinerija za ubijanje... sve svoje žrtve su prilježno dokumentirali u svim stadijima isljeđivanja, mučenja, itd... kao rezultat, muzej na mjestu ovog glavnog zatvora posjeduje valjda najveću svjetsku kolekciju morbidnih fotografija...
Sve u svemu – morbidna jedna atmosfera koja vas prati gdje god se okrenete. U svim zemljama u regionu djeca hodaju ulicama i prodaju jeftine kopije knjiga za ubijanje vremena na plažama i busevima: turistički vodiči i trileri uglavnom. U Phnom Penhu vam prodaju knjige za ubijanje u pojam: historija Crvenih Kmera, Pol Pot biografija, ispovijesti preživjelih... čak i kad ste history buff k'o ja sve skupa je malo previše morbidnosti da bi tu dugo potrajali. Sreća pa je tu Sihanoukville...
 |
| U zatvorima su isljeđivana i mučena i desetogodišna djeca... |
Killing Fields
Kao što se iz prethodno iznesenog dalo zaključiti, posjeta Kampućiji i napori da se ubijete u pojam nepotpuni su bez posjete nekom od čuvenih polja smrti, kojih je ovdje više nego rižinih polja. Zapravo od polja smrti brojnija su samo minska polja, ali ona vas ne ubijaju samo u pojam nego za posve, pa iz navedenih razloga nisu uključena u turističku ponudu.
Sama polja nisu zapravo ništa posebno – kao što im samo ime kaže, obične poljane, na koje su Crveni Kmeri dovodili svoje protivnike za vrijeme strahovlade 1975-79 i ubijali ih. Mučenja, zlostavljanja, 'preodgajanja' i ostali hobiji ovih jedinstvenih ubica dešavali su se na drugim lokacijama. Kad se dovoljno zabave sa svojim žrtvama, onda ih dovedu na poljanu na kojoj ekipa ubica radi u tri smjene... valjalo je nekako ubiti tolike milione...
Ubijanje je inače bio poprilično težak fizički pos'o. Budući da su meci bili valjda skuplji od ljudskog života, ubijalo se isključivo priručnim sredstvima: čekićima, maljevima, noževima, zašiljenim bambusovim štapovima i slično.
Na jednom od najpoznatijih polja smrti, onom pored Phnom Penha, ubijeno je oko 20.000 ljudi. Ovo polje je poznato zbog toga što su upravo tu rađena iskopavanja žrtava radi prikupljanja dokaza na suđenju liderima Crvenih Kmera (ukupno trojici, tol'ko o pravdi...). I polja i žrtava je jednostavno previše da bi ih neko iskopavao, tako da su čak i na ovom nakon iskopavanja par hiljada ostataka jednostavno odustali od daljih radova... toliko je kostiju okolo da na kraju skontaš da bukvalno hodaš po njima, jer nakon svake kiše isplivavaju iz povodnog tla...
Vrhunac morbidnosti na navedenom Polju smrti uključuje i novovjeku verziju ćele-kule, gdje su naslagane neke od lobanja iskopanih žrtava kad sa njima više nisu imali kuda, kao i još čuvenije drvo za ubijanje djece.
Budući da je djecu valjda bilo zahmet ubijati hladnim oružjem jer nisu mirno sjedila i čekala svoj red, Crveni Kmeri bi ih jednostavno otresli o ovo drvo... ilustracija sve kaže... uh kakav mora!!! Čovječe šta si u stanju izmisliti!
