Neki pametni ljudi (vrlo definitivno ne bosanci) su više puta utvrdili i empirijski dokazali izravnu korelaciju između pažnje koju jedno društvo poklanja obrazovanju i nauci i njegovog blagostanja. Svaka uložena minuta vremena, truda, mrva pameti i marka iz budžeta, vraćaju se društvu stostruko i na sve moguće načine. Vrijedi, naravno, i obrnuta korelacija: svaka uskraćena marka, svaki nemotivirani profesor i istraživač, svaka frustracija tete u vrtiću – jedna više budala koja napušta obrazovni sistem, jedan patent manje, jedna marka zarade od izvoza manje, jedna više marka potrošena na uvoz nečega što sami nismo znali napraviti.
Nije onda čudo što haman u svakoj državi na ovom svijetu (izuzev u Bosni) anamoni na vlasti makar deklarativno uzdižu nauku i obrazovanje na pijedestal ključnog interesa države. Otvoriš novine (svjetske, ne bosanske), kad tamo neki očajnički siromašni afrikanci žicaju pare od Svjetske banke da svakom djetetu u školama koje još nemaju ni struje daju laptop u ruke. Kresanje fondova za obrazovanje u Engleskoj prošlog oktobra izazvalo je najveće nemire na ulicama Londona još od protesta protiv rata u Iraku. Svima su nešto ta nauka i obrazovanje bitni.
Da kojim slučajem Bosna i Hercegovina zavređuje pažnju svjetskih novina po bilo kojem pitanju izuzev Dodika, njihovi čitaoci bi u rubrikama koje se bave naukom i obrazovanjem u našoj zemlji u protekle četiri godine imali priliku čitati jedino o – Djeda Mrazu.* Da su imali prilike naletiti na takvu temu vjerojatno bi crkli od smijeha i pomislili da je Bosna neka država na kontinentu koji je gori čak i od Afrike. Koja ono kupuje laptope svojoj djeci. I nekolicini razmišljajućih bosanaca je ova situacija bila jako smiješna. Vrištali smo od smijeha, nekako onako histerično, na rubu suza i jednako ne vjerujući da je pola miliona stanovnika ovog glavnog kantona toliko glupo da je u stanju četiri godine glođati kosti Djeda Mraza.
* Za raju van Kantona - problem podjele paketića u sarajevskim vrtićima. Direktorica Arzija (koja u ovoj bajci predstavlja desnicu) ga je zabranjivala, sarajevske novine (... slobodoumna ljevica) ga branile k'o da im je rod rođeni... i tako četiri godine za mandata prethodne vlasti...
Neki tamo sporedni likovi poput neke Arzije i ko-li-je-ono-bio-protiv-nje su potpuno nebitni u cijeloj priči. Bitno je da se u redovima onih koje smo birali da u naše ime odlučuju o poslovima države nije našao ama baš niko ko bi presjekao kretenoidnu raspravu jedinom mogućom verbalnom intervencijom: JEBO VAS DJEDA MRAZ (skupa sa irvasima, sankama i vječnim ledom, brrr!), IMA LI OVDJE KAKVIH STVARNIH PROBLEMA?!
Dođe nova vlast, pa se neki od stanovnika ovog glavnog kantona ponadaše da će se neki novi ljudi biti u stanju izdići iznad infantilnih rasprava o crvenim kapicama i nosićima i zabaviti se, ono, svojim poslom. Kad ne lezi vraže, netom smo zaključili raspravu o nekoć nerješivom problemu ishrane irvasa i popravke saonica, kad se ispostavilo da je sljedeći ključni problem koji opterećuje nauku i obrazovanje u ovom kantonu upravo pitanje hoće li naša djeca za dobro naučenu Fatihu dobijati 'peticu' ili 'ističe se'.
Krenule su bune i kontra bune, obećava se dešavanje naroda i preodgajanje tog istog naroda nebil' se vratio u pamet. Da Bosna kojim slučajem zavređuje pažnju svjetskih novina po bilo kojem pitanju izuzev Dodika, njihovi čitaoci bi u rubrikama koje se bave naukom i obrazovanjem ovih dana čitali o finesama ocjenjivanja u BiH školstvu i pokušavali odgonetnuti razliku između ocjene 5 (engleski: 'A') i ističe se (engleski: 'A'). Na kraju bi vjerojatno crkli od smijeha i pomislili da je Bosna neka država na kontinentu koji je gori čak i od Afrike. Koja ono kupuje laptope svojoj djeci.
Ima par pametnih ljudi (kažu čak bosanaca, nije provjereno), k tomu još i stanovnika glavnog nam kantona koji bi voljeli izaći na ulicu između ovih barikada koje suprotstavljene strane ovih dana užurbano dižu i pitati poglavice koje odlučuju: jel vi fakat, al' ono FAKAT, mislite da je pitanje ocjenjivanja iz vjeronauke ključni problem našeg obrazovanja?!? I jel vi fakat, al' FAKAT, mislite da smo mi tolika stoka i idioti, da ćemo sada potrošiti NAREDNE ČETIRI godine, dok se opet ne promijeni vlast, raspravljajući o pitanjima ishrane irvasa i popravki djedamrazovih saonica?
Dame i gospodo decision makeri: kad bi ste kojim slučajem u novinama (ovim našim, lokalnim, dosta je i to...) čitali i druge tekstove izuzev članaka o vama samima, možda bi ste primijetili da u našem predškolskom obrazovanju postoji problem što nemamo dovoljno vrtića da prime svu našu djecu kojoj je predškolsko obrazovanje zakonska obaveza; da se u našim osnovnim školama djeca međusobno zbadaju noževima, drogiraju i siluju po wc-ima; da našim srednjim školama vladaju bande a nastavnici spašavaju vlastite glave; da se naš najstariji i najugledniji univerzitet nalazi na visokom 1949. mjestu na rang listi svjetskih univerziteta (Ljubljana je recimo 205. Univerzitet u Nišu 1622. Univerzitet u Kragujevcu 1753!).
Kad bi ste kojim slučajem zašli u te iste škole-vrtiće-univerzitete i pitali uposlenike i djecu/učenike/studente koji su stvarni problemi sa kojima se susreću, vjerojatno bi ste čuli da im svima hronično fali učila i prostora; da u vrtićima serviraju isključivo makarone i kupus jer za bolju ishranu djece u formativnim godinama razvoja nema para; da sjednice naučno-nastavnih vijeća na fakultetima češće podsjećaju na kafanske svađe nego na rasprave o – pa, recimo, nauci i nastavi; da su odgajateljice i nastavnici u školama spali na prosjački štap sa svojim mizernim platicama; naposljetku, čuli bi ste i da se one mizerne sume koje se izdvajaju za naučno-istraživački rad u glavnom kantonu dijele isključivo po stranačko-porodično-inim kriterijima.
Ne očekujem naravno da se iko od vas koje prozivam sada pozabavi SVOJIM poslom. Vi naposljetku ovisite o postojanju nas pola miliona budala, kojima svakih četiri godine ubacite novu kosku koju ćemo globati sve do novih izbora, a vi ćete u međuvremenu svoje međusobne ko fol razmirice rješavati na nekoj udobnoj lokaciji uz iće i piće. A možda vam nekad naleti i Djed Mraz i podijeli prigodne paketiće da vam se zahvali što ste uspjeli da pola miliona idiota uvjerite kako on stvarno postoji.
