Vijetnam je jedna od neispričanih putničkih priča, zemlja o kojoj mislite da sve znate, a opet ništa ne znate... u mnogo stvari je Vijetnam jedna od rijetkih zemalja u Aziji za koje još uvijek vrijedi onaj već otrcani marketinški slogan ''Truly Asia'' (istinski Azija), sa kojim se neosnovano kite neki drugi frankeštajnski miksevi istočno-zapadnih društava, koji su u tim miješanjima izgubili ono što je dobro od istoka a prigrlili ono najgore od zapada, pa se sa tim sada još pokušavaju ponositi...Vijetnam se odupire spletom okolnosti: djelomično jer njegovo društvo ipak ima poprilično duboke i razgranate korijene, a djelomično jer je njegova historija, historija otpora prema strancima koji uporno, već stoljećima, pokušavaju da zatru vijetnamsko i nametnu svoje. Kinezi, Francuzi, Amerikanci... samo još Bosanci nisu pokušali da im nametnu svoje pismo, nošnju, kuhinju, društveno uređenje i način ispijanja kafe... čak što više, neki pokušavaju da se neprimjetno uklope u okolinu ;)
Vijetnamci su različite uticaje na svoju kulturu apsorbirali na samo sebi svojstven način. Njihov tonalni jezik, koji se do dolaska Francuza pisao kineskim pismom, zahtijeva cijeli niz afrikata koji latinski alfabet koji je sada u upotrebi čini gotovo nečitljivim za bilo koga izuzev same Vijetnamce. Radi socijalizma su svojedobno zaratili sa ostatkom svijeta (i pobijedili), da bi se ničim izazvan vijetnamski socijalizam pretvorio u još jedan frankeštajnski mix crvenih parola, svemoćne partije i divljeg kapitalizma u kojem jaki jedu slabe, a slabima nisu ostale čak ni one dobre strane socijalizma poput besplatnog (ha ha!) školstva ili zdravstvene zaštite (veliko ha ha!).
 |
| Daj mi metar bambusa i reci muzici malo tiše! |
Jednako slasno gutaju kineske nudle, vijetnamsku rižu i francuske bagete. Za razliku od ostatka Azije, ne koriste ljute začine u ishrani, što, kažu kritičari, njihova jela čini besmislenim (a i jesu vala počesto bljutava). Bageti su im zato odlični, kroasane filuju rižom, itd. Francuski običaj ispijanja kafa po kafićima koji su nadžidžani po gradskim ulicama i gledanja (i komentiranja) prolaznika im je 'legao' k'o naručen... elegantni cafe-i presađeni sa pariških ulica miješaju se sa lokalnim verzijama lokacija za tračanje i ubijanje vremena, sa majušnim plastičnim stoličicama na kojima vijetnamci sjede, ispijaju kafu i čaj (zanimljivo, vrlo malo alkohola) i – grickaju košpe u nevjerojatnim količinama, što, ono, bude i malo odurno ponekad, gledajući sve one ljupine koje zatrpavaju trotoare do gležnjeva...
 |
| Čučanje kao nacionalni sport... |
Karakter Vijetnamaca je također nešto posebno – kombinacija srdačnih instant-prijatelja (a prijatelji postajete začas, u kafićima i šetajući obalama mnogobrojnih rijeka i jezera) i turbo-živčanih instant neprijatelja (neprijatelji također postajete u sekundi, najviše u saobraćaju i cjenkajući se). Napokon, u veoma malo mjesta na planeti vam se može desiti da vas zgodnica koju upoznate u avionu pozove da odmor provedete u kući sa njenom familijom, koja je čeka na aerodromu, i koja se uz to uopće ne iznenadi kada čuje za taj prijedlog... a opet, pogledajte poprijeko prodavačicu koja vam pokušava uvaliti neki apsolutno nepotrebni suvenir i iznenadićete se koliko jezika progovara iz TE zgodnice...
 |
| Obrij me ko onog ćelavog bosanca! |
