 |
| Vijetnamski Ljiljani :) |
U i oko Saigona neba baš nešto Bog zna šta vidjeti... od stvari koje ne smijete fuliti jesu Muzej ratnih ostataka (dok se nisu pomirili sa amerikancima, tj. donedavno, zvao se Muzej američkih ratnih zločina), kao i Cu Chi tuneli... kažu da treba čamcem obići deltu Mekonga, al' meni je bilo mrsko pa sam to ostavio za drugi put....
Muzej je apsolutno potresno mjesto... nije baš tako velik kao što bi ste očekivali, znajući kakvo centralno mjesto rat zauzima u vijetnamskom folkloru. No prepun je informacija, relikvija, ratnih ostataka, a i veoma dobro organiziran. Ne znam da li je namjera kustosa bila da posjetioca smoždi količinom patnje i bola koju rat izaziva, ali u tome su, namjerno ili nenamjerno, u potpunosti uspjeli... kad na kraju izađete osjećate neki iracionalni poriv da se izvinjavate svakom vijetnamcu na kojeg naiđete, makar vaša zemlja u tom ratu ni luk jela ni luk mirisala...
 |
| Soba sa čuvenim fotografijama američkih foto reportera |
Na ulazu je izložba svekolikog američkog naoružanja kojeg je u Vijetnamu i danas ostalo u tolikim količinama da se fakat frapirate i zapitate koliko ga je to samo bilo kad su amerikanci bili ovdje?! Ovaj dio je napravljen više kao lunapark, sa djecom (velikom i malom) koja se veru i slikaju po tenkovima, avionima i topovima.
 |
| Cesne i Fantomi.... |
 |
| ...helikopteri i kamioni... |
Apsolutno najpotresnija slika IKAD, ali baš IKAD!!! Američki reporter ide kroz selo sa marincima i slika. Marinci ubijaju civile. U jednom momentu naiđu na dva dječaka, vjerojatno braću, i zapucaju na njih. Djeca padnu na zemlju i stariji brat svojim tijelom pokuša zaštititi mlađeg. Marinci prođu pored njih i onda se jedan okrene i saspe rafal u njih. E ovdje čovjek sjedne i počne plakat!
 |
| Kad na kraju završiš sa obilaskom, iscrpljen si i fizički i mentalno, sjedneš na stepenice i zuriš u daljinu.... |
Van Saigona (tačnije Ho Chi Minh-, ali tako ga zovu samo turisti kad tek dođu),
Cu Chi tuneli su jedan od mnogih tunelskih kompleksa koje su vijetnamci sagradili igrajući se mačke i miša sa amerikancima... ukupno oko 75km tunela, iskopanih rukom, gdje se se po danu krilo lokalno stanovništvo i gerila, izlazeći po noći da ratuju sa amerikancima... amerikanci su sa druge strane iz rupa pokušavali da ih izbace danju... vijetnamci su im inventivno postavljali klopke, mine i kopali sve dublje i dublje, bježeći od američkih inovacija koje su uključivale bombe od 1. tone iz bombardera B-52, 3000 njemačkih ovčara (da nanjuše vijetnamce preko otvora za zrak), napalm (koji su sipali kroz te iste otvore za zrak), kao i standardne olovne instrumente ratovanja. Od vijetnamske inventivnosti fascinantnija je samo njihova upornost i žilavost. Svakom normalnom posjetiocu je bilo dosta 4 minute u tunelu, a još vas ne gone američke cuke i ne zasipa vas napalm. Vijetnamci su durali i izdurali godine... ali cijena je bila strašna: od 16.000 ljudi koji su se krili u ovim tunelima, preživjelo ih je samo 3.000. Svi ostali su poginuli.
 |
| Šta ti je ironija: danas djeca tih amerikanaca dolaze da pucaju iz M-16 koje su ostale iza njihovih očeva i djedova, a pomaže im vijetnamski vojnik |
 |
| Klaustrofobično je baš kao i što izgleda... |
