Vijetnam III: Vozilice i prometalice

Promet je nešto, kako da se izrazim – neopisivo. Kada sam tražio informacije o Vijetnamu prije dolaska, iznenadio sam se kada sam pročitao da se u ovoj zemlji 'teorijski' vozi desnom stranom. Sve što vam nije jasno, samo vam se kaže kada prvi put pokušate preći i najmanju sporednu uličicu negdje u Hanoiu (ili bilo kojem drugom mjestu, što se toga tiče...).

Bellum omnia contra omnem

Vozi se na sljedeći način: sjedneš u ili na svoju prometalicu, zakuneš se sebi da ćeš se danas osvetiti svim svojim neprijateljima na cesti, pritisneš trubu, trubiš, onda se sjetiš da upališ motor, pa nastaviš trubiti, izađeš na ulicu, podijeliš radost života sa drugima trubeći dugačkim serijama (truuuuub truuuuuub), uključuješ se u promet stranom ulice koja ti više leži, trubiš kratkim serijama (trub trub trub) da upozoriš sve svoje stvarne i imaginarne neprijatelje na cesti na činjenicu da dolaziš i da nećeš imati milosti za one koji su slabiji ili sporiji od tebe, voziš maksimalnom brzinom, ulijećeš u okuke sa vjerom u Boga i u to da tamo nema nikoga (a tamo pet hiljada sličnih kamikaza u svakom momentu), kočnicu je valjda zakonom zabranjeno pritisnuti do pola milisekunde prije sudara sa mrskim neprijateljem pa je ne koristiš nikada, ali zato trubu... trubu je zakonom zabranjeno NE koristiti... nisam jednom prošao pored motoriste koji sjedi na UGAŠENOM skuteru na rubu ceste i onako odsutno, čisto da ubije živce – trubi (uglavnom kratkim serijama, trub trub trub). A trube – oj zemljo! Motori imaju automobilske trube, auti kamionske, a kamioni i busevi brodske (stvarno!). Biciklisti i vozači rikši su uskraćeni za radost trubljenja tehnološkim preprekama, ali zato imaju zvonca, ma šta zvonca, zvona kakva bi se negdje ljudi pobunili da ih neko stavi na crkvu... 

Juriš na neprijatelja!

Što je najgore, za razliku od nekih drugih mjesta na svijetu koje sam imao prilike vidjeti i gdje ljudi poprilično manijakalno, ali opet nekako sigurno, voze, ovdje u Vietnamu se ljudi krše i sudaraju non-stop. Hoćete da vidite nesreću? Sjedite pored bilo koje veće raskrsnice i pričekajte ne više od pola sata i tu je: motor u motor (skoro uvijek pod uglom od 90 stepeni, neće niko mrskom neprijatelju dati prednost!), ili auto koje 'nako klizeći šutne motoristu postrance ako mu fali prostora da pretekne nekog zakletog neprijatelja koji mu je pobjegao na istom mjestu prije tri dana. Nakon sudara se niko ne zaustavlja, policija se ne bavi glupostima (isključivo su zainteresirani za ubiranje reketa od lokalnih trgovaca, prevoznika, taxista i dilera). Ako neko pogine a krivac kojim slučajem zbog gužve ne uspije produžiti (što je uglavnom slučaj, nakon čega ga niko ne traži), porodica žrtve se nagodi sa krivcem i svi nastavljaju po starom... izuzev pokojnika naravno, on se napokon kutarisao gužve...

Jedan manji parking za motore...

Naša mama može 300 na sat!!!

 Jedino sam ja ovdje gospodin!